Štitnici potkoljenice su zaštitna oprema za potkoljenice u fudbalu (fudbalu), dizajnirana da rasprši utjecaj vanjskih sila i smanji rizik od prijeloma tibije i fibule. Izmislio ih je 1878. Sam Widdowson iz engleskog kluba Nottingham Forest, obavezni su za igrače tokom utakmica, iako propisi ne navode njihove tačne dimenzije. Po obliku su kategorizirani u "male" i "velike" štitnike: prvi su lagani, ali nude manju zaštitu, što ih čini popularnim među napadačkim igračima, dok drugi pružaju veću pokrivenost - uključujući zaštitu gležnja - i obično ih koriste odbrambeni igrači. Metode pričvršćivanja uključuju uklizne štitnike (osigurane rukavom) i fiksne štitnike (učvršćene integriranim remenima).
Poreklo štitnika za potkolenicu može se pratiti do bronzanih čvarki korišćenih u staroj Grčkoj i Rimu; Widdowson je kasnije prilagodio zaštitnu opremu za kriket za upotrebu u fudbalu. 2011. godine, senzori ugrađeni u štitnike za potkoljenicu testirani su kako bi pomogli u suđenju – posebno za otkrivanje ronjenja – ali FIFA nije usvojila tu tehnologiju. Moderni štitnici za potkoljenicu izrađeni su od materijala kao što su poliuretan (PU), plastika i karbonska vlakna, a profesionalni igrači se često odlučuju za modele koji balansiraju malu težinu i efikasnu zaštitu. Dodatno, neki igrači koriste "mini" štitnike za potkoljenicu zbog njihove manje težine i sposobnosti da spriječe grčeve u listovima; na primjer, japanski igrač Keito Nakamura nosio je ovu vrstu garda tokom Svjetskog prvenstva 2026.
